Dobrodošao, posetioče! [ Registacija | Prijavi se

10 knjiga koje trebate pročitati do kraja srednje škole

Uncategorized 14 marta, 2017

Većinu knjiga koje ću vam predložiti, imali ste priliku (i bili obavezni) pročitati tokom školovanja. Ova djela nisu bez razloga zastupljena u obrazovnom planu i programu mnogih država širom svijeta. U pitanju su bitne, korisne i dobre knjige za čitanje.

Ipak možda ste slučaj poput mene, pa ste većinu obaveznih lektira propustili, ili kao što se u mom gradu stručno kaže – sfušerili. Potom ste naknadno otkrili ljubav prema čitanju, ali sada kao da nemate dovoljno vremena za ove knjige koje obavezno treba pročitati. Tu je korisno brzo čitanje, a Vodič za brzo čitanje vam može pomoći da savladate tu tehniku.

Dakle, potrebno je da napravite izbor, a mi vam prezentujemo dobre knjige koje se moraju pročitati. Postoji razlog zašto su na listi – vrijede. Kada pročitate samo neke od ovih knjiga, dobit ćete odgovor na pitanje zašto čitati knjige. Vjerujemo da bi se većina ovih djela našla u kategoriji najbolje knjige svih vremena.

#1 Don Kihot, Migel Servantes

Da li su vam nekada rekli za težak, naizgled nedostižan, cilj koji ste namjerili da ostvarite, da je to borba sa vjetrenjačama i da su vam takvi pokušaji donkihotovski? Ako kojim slučajem nisu, nakon čitanja ove knjige ćete to sami sebi govoriti kada se nađete u takvoj situaciji, jer svi mi ponekad budemo don Kihot. Stotinu autora je 2002. godine izabralo ovaj roman za najbolji svih vremena.

„…Kakvi divovi? zapita Sančo Pansa.

Oni što ih vidiš tamo, odgovori mu gospodar, oni sa rukama dugim, da ih gdjekoji imaju dugačke i dvije milje.

Ama pogledajte, na to će Sančo, ono što se vidi tamo nisu divovi, nego vjetrenjače, i što vam se na njima čini da su ruke, to su krila, koja vjetar okreće, te ondje ide žrvanj.

Vidi se sasvim, odgovori Don Kihot, da se ne razumiješ u pustolovinama; ono su divovi, a ako se bojiš, a ti se skloni na stranu i moli se Bogu dok ja budem otišao da se sa njima upustim u ljut, nejednak boj…“

#2 Rat i mir, Lav N. Tolstoj

Priča o pet ruskih plemićkih porodica u vrijeme rata između Francuske i Rusije. Godinama pisano djelo, koje će, bez sumnje, biti zauvijek čitano. L.N. Tolstoj je uz Dostojevskog najznačajniji ruski romanopisac, čija djela doživljavaju stalne ekranizacije. Ipak, teško da će ikada postojati produkcija koja će se približiti ovom velikanu iz 19 vijeka i njegovom remek djelu.

„…Od onoga časa, kad je Pierre vidio to strašno ubistvo, koje su izvršili ljudi, koji to nisu htjeli učiniti, iz duše njegove kao da je iznenada bila istrgnuta ona opruga, na kojoj se sve držalo i pokazivalo živim, pa se sve srušilo u hrpu besmislena smeća. Iako nije sasvim bio toga svjestan, u njemu je propala vjera u dobro uređenje svijeta i u ljudsku i njegovu dušu i u Boga.

To stanje je osjećao Pierre i prije, ali nikad tako snažno kao sad. Kad je prije Pierre zapadao u takve sumnje, izvirale su one iz njegove krivnje. A onda je Pierre u najdubljoj dubini duše osjećao, da je spasenje od toga očajanja i od tih sumnja u njemu samom. Ali sad je osjećao, da to nije bila njegova krivnja, što se svijet srušio u njegovim očima i što su ostale samo besmislene ruševine. Osjećao je, da nije u njegovoj vlasti, da se vrati u život…“

#3 Zločin i kazna, Fjodor M.Dostojevski

Raskoljnikov je mladi siromašni ruski intelektualac, sa kojim ćete zajedno vršiti i vlastita moralna preispitivanja, kako prije tako i nakon njegovog izvršenja zločina. Vjerujte da nema knjige za samopomoć koja se može približiti dubini samoanalize koju ćete imati u ovom romanu.

„…Što se, pak, tiče moje diobe ljudi na obične i neobične, priznajem da je ona unekoliko proizvoljna, ali ja i ne insistiram na tačnim brojčanim podacima.. Ja samo vjerujem u svoju glavnu misao. A ona se sastoji u tome da se ljudi već po prirodnom zakonu uopće dijele na dvije kategorije: na nižu (na obične), to jest, tako reći na materijal koji služi samo za rađanje sebi sličnih, i na ljude u pravom smislu, to jest ljude koji imaju dara ili talenta da u svojoj sredini kažu novu riječ.

Tu, razumije se, postoji beskonačno mnogo podjela, ali osobne crte obaju kategorija su dovoljno izrazite: prvu kategoriju, to jest materijal, općenito govoreći, čine ljudi koji su po svojoj prirodi konzervativni, uljudni, ljudi koji žive u poslušnosti i vole slušati…“

#4 Mobi Dik, Herman Melvil

Svi ste čuli za kapetana Ahaba koji je opsjednut lovom na bijelog kita zvanog Mobi Dik koji mu je odgrizao nogu. Osim fanatastičnog iskustva čitanja jednog od najznačajnijih književnika, dobit ćete i odgovore gdje vas osvetoljubivost, tvrdoglavost i zaluđenost može odvesti.

„…Oborili ste me, ali evo me opet, a vi ste umakli i sakrili se. Izađite i pokažite se iza svojih pamučnih vreća! Nemam tako duge puške, koja bi vas tamo dosegla. Izađite, Ahab vas pozdravlja i čeka, izađite, da vidite, možete li mi se isprječiti, možete li me skrenuti s puta. Skrenuti me? Ne možete me skrenuti, sami biste skrenuli! Čekam vas. Skrenuti me? Put mojoj određenoj svrsi tvrda je željezna staza, za koju je moja duša ižljebljena, da njome naprijed hrli. Povrh bezdanih ponora, kroz probijena srca planina, ispod korita divljih brzica, nepogrešno jurim? Nema zapreke, nema okuke na mome željeznom putu!..“

#5 Uliks, Džejms Džojs

Šta reći o Uliksu? Sa jedne strane djelo se smatra jednim od najznačajnijih iz 20og vijeka, a sa druge strane imamo snažne kritike od kojih je najdirektnija bila posljednja, od nikog drugog do samog Paula Koelja koji je rekao: Jedna od knjiga koja je izazvala mnogo štete je Džejms Džojsov „Uliks“ koji je čist stil. Tu nema ničega. Sve je ogoljeno. „Uliks“ je budalaština.Prihvaćeno je i mišljenje da je Uliks roman koji je najteže čitati. Da li ćete vi pokušati?

„…kad bijah još planinski cvijet da kada sam cvijet zadijevala u kosu kao što su to vazda činile one andaluzijske djevojke ili da se zakitim crvenim da i kako me uvijek cjelivao pod Maurskim zidom i tada pomislih on ili ko drugi izlazi na isto te ga očima zamolih da me još jedanput upita da i onda me upitao hoću li da reći da moj planinski cvijete i najprije ga obgrlih rukama da i povukoh dolje prema sebi da bi osjetio moje mirisne grudi a srce mu udaralo kao ludo i da rekoh da hoću. Da…“

#6 Ubiti pticu rugalicu, Harper Li

Iako napisana prije više od pola vijeka, roman apsolutno aktuelizira i problematiku današnjice. Djevojčica Žan-Luizi Finč sa nadimkom Skaut sa svojim bratom Džeremijem, i ocem Atikusom žive na jugu SAD-a. Atikus brani crnca koji je optužen za silovanje bijelkinje.

„…Ljudi su se tada kretali sporo. Šetuckali su se po trgu, teškim korakom ulazili i izlazili iz prodavnica, sve su činili polagano. Dan je trajao dvadeset četiri sata, ali činio se dužim. Nije bilo žurbe jer nije imalo gde da se ide, nije imalo šta da se kupi, nije bilo ni novca kojim bi se nešto kupilo, nije imalo šta da se vidi izvan okruga Mejkomb.

Ali, za neke je ljude to bilo doba nejasnog optimizma; okrugu je nedavno rečeno da nema od čega da strahuje osim od samog straha…“

#7 Alhemičar, Paulo Koeljo

Knjiga Alhemičar je prevedena na preko 60 svjetskih jezika u 150 zemalja (Ginisov rekord). Alhemičar pripada grupi najzanimljivijh knjiga po našem izboru. Mladi čobanin Santijago kreće na put u Afriku da ispuni svoju životnu legendu. Na svom putu susreće likove i proživljava događaje koji ga direktno ili indirektno uče čitavom smislu života. Bukvalno svaka stranica knjige obiluje rečenicama koje se mogu uokviriti i postaviti na vidno mjesto za svakodnevnu inspiraciju. Ovakvi su citati iz knjige Alhemičar.

„Voli se jer se voli. Nema nikakva razloga za ljubav.“

„Bez obzira na ono što čini, svako na zemlji uvijek igra glavnu ulogu u historiji svijeta.“

„Kad nešto doista želiš cijeli će se svijet urotiti da to i dobiješ“

#8 Mali princ, Antoan de Sent Egziperi

Ova priča za djecu je djelo koje je prožeto univerzalnim životnim porukama, tako jednostavnim i savršenim da ćete je poželjeti periodično čitati tokom čitavog života. Ovo je priča o pilotu čiji se avion srušio u Sahari i njegovom susretu sa diječakom koji tvrdi da je sa druge planete.

„…Kad budeš gledao nebo, noću, pošto ću stanovati na jednoj od njih, to će za tebe biti kao da se sve zvijezde smiju. Ti ćeš imati zvijezde koje znaju da se smiju!

On se i dalje smijao.

– A kada se utješiš (čovjek se uvijek utješi) biće ti milo što si se sa mnom upoznao. Ostat ćeš mi uvijek prijatelj. Poželjet ćeš da se smiješ sa mnom. Otvorit ćeš ponekad prozor, onako iz zadovoljstva… I tvoji prijatelji bit će iznenađeni kad te vide da se smiješ gledajući u nebo. A ti ćeš im tada reći: Da, zvijezde me uvijek nasmijavaju! A oni će pomisliti da si lud. Vala sam ti podvalio…

On se i dalje smijao…

– To će biti kao da sam ti dao, umjesto zvijezda, šaku praporaca koji umiju da se smiju…“

#9 Stepski vuk, Herman Hese

Ovo je jedan od onih romana za koje lično mislim da je potrebno ponovo pročitati, bez obzira na to što ste ga još u srednjoj školi imali kao obaveznu lektiru. Heseov put do smisla kroz lik protagonista Harija je poput gradnje nekog objekta, tako da nije moguće pročitati par zadnjih strana da bi vdjeli šta je to konačni zaključak.

„…Većina ljudi ne želi plivati prije nego to i umije. Zar to nije duhovito? Naravno da ne žele plivati! Ta rođeni su za tlo, ne za vodu. I naravno da ne žele misliti; ta oni su stvoreni za život, ne za mišljenje! Tako, a ko misli, ko od mišljenja pravi glavnu stvar, taj u tome može doduše daleko dospjeti, ali takav je pak tlo zamijenio vodom, a u njoj će se jednom utopiti!…“

#10 Proces, Franc Kafka

Gospodin Jozef K je optužen i procesuira se od strane nadležnih organa. Prosto je to priča. Prosto rečeno. Prosto savršeno. Najznačajnijia kritika birokratije i najjasniji prikaz pozicijie bespomoćnog čovjeka u odnosu prema tom formalnom mehanizmu.

„…Pogled mu pade na posljednji sprat kuće kraj kamenoloma. Kao što svjetlost sjevne otvoriše se tamo krila jednog prozora, i pojavi se čovjek, na toj daljini i visini slabačak i mršav, daleko se naže pružajući još dalje ruke. Ko je to? Prijatelj? Dobar čovjek? Neko ko saučestvuje? Neko ko hoće da pomogne? Je li to jedan čovjek? Jesu li to svi? Ima li još pomoći? Ima li prigovora na koje se zaboravilo? Sigurno da ih ima. Logika je doduše nepokolebljiva, ali ona ne odoljeva čovjeku koji hoće da živi. Gdje je sudija koga on nikada nije vidio? Gdje je visoki sud do koga nikada nije došao? On podiže ruke i raširi sve prste. Ali na K-ov grkljan položiše se ruke jednoga od gospode a onaj drugi zari mu nož duboko u srce i dvaput ga okrene. Očima koje su se gasile K. vidje još kako gospoda tik pred njegovim licem, priljubivši obraz uz obraz, posmatraju izvršenje presude.Kao pseto! reče on, i činilo se da će ga stid nadživjeti…“

Postoje mnoge liste knjiga sa nazivima poput najbolje knjige za mlade, preporuke knjiga koje morate pročitati za vrijeme života, najbolje ljubavne knjige svih vremena i slično. Uglavnom su tu zastupljene istinski dobre knjige za pročitati. Nebrojeno mnogo zvaničnih i nezvaničnih skaliranja možete naći ćete na internetu (mnogo više na enleskom jeziku), i to se iznova dorađuje.

Čini se ipak da postoje određeni naslovi koji se pojavljuju u najvećem broju takvih objava. Kada god sam bio neodlučan koju od knjiga da čitam, pregledao sam te liste i izabirao one naslove koji su dio većine preporuka. Zbog toga je vjerovatno da ćete prepoznati mnoge od ovih knjiga u bilo kojoj drugoj listi preporuka.

Sve u svemu, liste su mi istinski bile od koristi, a i dalje su. Napravite vašu listu preporuka i podjelite – mnogima će biti od pomoći.

 

Izvor: abcknjige.com

10530 ukupno pregleda, 0 danas

  • 10 knjiga koje trebate pročitati do kraja srednje škole

    postavio on 14 marta, 2017 - 0 Komentari

    Većinu knjiga koje ću vam predložiti, imali ste priliku (i bili obavezni) pročitati tokom školovanja. Ova djela nisu bez razloga zastupljena u obrazovnom planu i programu mnogih država širom svijeta. U pitanju su bitne, korisne i dobre knjige za čitanje. Ipak možda ste slučaj poput mene, pa ste većinu obaveznih lektira propustili, ili kao što […]